prof. dr. sc. Ante Bralić

 Pozvani predavači


prof. dr. sc. Ante Bralić

mail :   abralic@unizd.hr
Odjel za povijest
Sveučilište u Zadru

Ante Bralić rođen je 26. lipnja 1973. u Zadru. Osnovnu školu završio je u Bibinjama, a srednju školu u Zadru gdje je stekao zvanje kemijskog tehničara. Na Filozofskom fakultetu u Zadru upisao je u akademskoj godini 1991./1992. dvopredmetni studij povijesti i filozofije koji je završio diplomiranjem 26. veljače 1996. s temom Nikola Pašić i politika ujedinjenja tijekom Prvog svjetskog rata. U akademskoj godini 1993./1994. upisao je kao treći predmet studij latinskog jezika i rimske književnosti. Poslijediplomski studij iz hrvatske povijesti novog vijeka upisao je 10. travnja 1997. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za magistarski rad uzeo je temu Zadarsko novinstvo uoči Prvog svjetskog rata, te je magistrirao pod mentorstvom akademika Nikše Stančića 23. srpnja 2002. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Josipa Vrandečića i naslovom doktorata Zadar u doba Prvoga svjetskog rata kojeg je obranio 20. veljače 2006. godina na Sveučilištu u Zadru.

Nakon diplomiranja zaposlio se kao odgajatelj u Srednjoškolskom đačkom domu u Zadru, a od 1. ožujka 1997. radio je kao znanstveni novak na projektu Dalmacija između 1912-1920. glavnog istraživača prof. dr. sc. Tereze Ganze-Aras. Od 21. svibnja 2001. radio je na znanstvenom projektu Standardi za hrvatsku povijest kojem je glavni istraživač bio prof. dr. sc. Ivo Rendić-Miočević, zatim na projektu Strukturiranje standarda za učenje hrvatske povijesti u srednjim školama kod istog glavnog istraživača. Nakon toga, od 2005. do 2012. sudjelovao je na znanstvenom projektu Dalmacija i bečke središnje institucije u 19. stoljeću, glavnog istraživača prof. dr. sc. Marka Trogrlića. Od 2015. do 2019. bio je voditelj istraživačkog projekta „Raspad Habsburške Monarhije i transformacije na istočnojadranskom prostoru (1917.-1923.)“ financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost.

Krajem 2006. godine izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru. U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 2012. godine. U zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 20. prosinca 2022., a u tijeku je postupak izbora u zvanje redovitog profesora. Od 1. listopada 2009. godine obnašao je dužnost v. d. zamjenika pročelnika Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, a od 1. listopada 2010. do 30. rujna 2014. dužnost zamjenika pročelnika Odjela u dva mandata.
Od 1. listopada 2020. voditelj je poslijediplomskog doktorskog studija „Jadran – poveznica među kontinentima“, a od 1. listopada 2021. predstavnik je Odjela za povijest u Senatu Sveučilišta u Zadru.

Objavio je dvije knjige, 15 znanstvenih radova a1 razine i 27 znanstvenih radova a2 razine.
Pohađao je Medijavističku radionicu Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku u listopadu 1997. Talijanski jezik usavršavao je tijekom ljeta 2001. u školi “Dante Alighieri” u Firenzi. Dobio je tromjesečnu “Ernst Mach” stipendiju austrijske savezne vlade (1. veljače 2004. – 30. travnja 2004.).

Što je danas nama Ante Starčević? Razvoj mita i njegova (moguća) dekonstrukcija

Ante Starčević već je za života postao simbol i mitska figura hrvatske političke scene. Više je razloga za to: od njegove spremnosti na žrtvovanje za političke ideale što uključuje i asketski život, jasnoća političke ideje i dosljednost u njenu provođenju. Starčević je već za života dobio nadimak Otac Domovine tj. poziciju patrijarha hrvatske političke misli. Kako ni nakon njegove smrti 1896. pitanje samostalne hrvatske države nije bilo riješeno, a upravo je ta ideja predstavljala srž njegove političke misli, njegova simbolika je bila i dalje iznimno aktualna na političkom bojištu. Njega su kao uzor uzimali, u političkoj praksi, potpuno različiti politički akteri od integralnog jugoslavenstva do ustaštva. Ante Starčević pripada najužem panteonu hrvatskih „očeva utemeljitelja“. U izlaganju će se kroz odabrane primjere pokazati kakva je bila njegova recepcija u različitim povijesnim okolnostima i pokušati razjasniti zašto svi aspekti političkog djelovanja Ante Starčevića nisu imali blagotvoran utjecaj na razvoj političke prakse. U prvom redu se misli na njegovu rezerviranost prema svakodnevnoj političkoj praksi i odbijanje preuzimanja „novih“ oblika političke borbe. Kao suprotnost njemu uzet će se politička praksa Stjepana Radića i Franje Tuđmana, dvojice hrvatskih političara koji su se pozivali na Starčevićevu političku baštinu.

Ključne riječi: Ante Starčević, otac domovine, mit, politička praksa, nasljeđe

What is Ante Starčević to us Today? Development of Myth and its (possible) Deconstruction

Ante Starčević, during his lifetime, already became a symbol and mythical figure of the Croatian political scene. There are several reasons for this: his willingness to sacrifice for political ideals, which include an ascetic life, the clarity of the political idea and consistency in its implementation. Starčević already received the nickname Old Man (“Stari”) during his lifetime, i.e. the position of the patriarch of Croatian political thought. Even after his death in 1896, the question of an independent Croatian state was not resolved, and it was this idea that represented the core of his political thought, his symbolism was still extremely relevant on the political battlefield. In political practice, he was taken as a role model by completely different political actors, from integral Yugoslavianism to the Ustastvo. Ante Starčević belongs to the highest level of a pantheon of Croatian “founding fathers”. The presentation will show, through selected examples, how he was received in different historical circumstances and will clarify why all aspects of Ante Starčević’s political activity did not have a beneficial impact on the development of political practice. In the first place, we mean his reservation towards everyday political practice and his refusal to take on “new” forms of political struggle. The political practice of Stjepan Radić and Franjo Tuđman, two Croatian politicians who referred to Starčević’s political heritage, will be taken as a contrast to him.

Key words:  Ante Starčević, founding father, myth, political practice, heritage