dr. sc. Stjepan Blažetin
blazsetin.istvan@pte.hu
Sveučilište u Pečuhu
Filozofski fakultet
Institut za slavistiku
Katedra za hrvatski jezik i književnost
Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj (Pečuh)
Stjepan Blažetin (prema službenim dokumentima István Blazsetin) rođen je 7. siječnja 1963. godine u Nagykanizsi, u Mađarskoj. Maturirao je u Hrvatskosrpskoj gimnaziji u Budimpešti a jugoslavistiku završio 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je 1996. magistrirao. Doktorsku je radnju pod naslovom Strukture moderniteta u korpusu hrvatskoga pjesništva u Mađarskoj obranio 2013. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Od 1988. radi, a trenutno je i na čelu Katedre za hrvatski jezik i književnost Instituta za slavistuku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Pečuhu.
Od 2010. ravnatelj je prve samostalne znanstvene ustanove Hrvata u Mađarskoj, Znanstvenoga zavoda Hrvata u Mađarskoj.
Sudjelovao na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima, član je uredništava časopisa (MemorabiLika, Napredak, Magistra Iadertina, Anafora itd.), objavio niz knjiga, članaka, studija i radova, između ostaloga književno-povijesni pregled Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1918. do danas, 1998; antologiju hrvatske poezije u Mađarskoj Rasuto biserje, 2002; antologiju hrvatske dječje poezije u Mađarskoj Sjajna igra 2010; knjige pjesama Generacijska antologija 1991. i Porcija besmisla 2003; te prijevode Miklós Radnóti: Neskladnom vremenu usprkos, 1997; Tvrtko Vujić: Paklene priče, 2001; Péter Esterházy: Žena, 2003; Péter Esterházy: Pomoćni glagoli srca, 2003.
Član je organizacijskih i programskih odbora brojnih znanstvenih i stručnih skupova, Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Saveza Hrvata u Mađarskoj.
Područje znanstvenog interesa: književnost i kultura Hrvata u Mađarskoj; hrvatsko-mađarske književne i kulturne veze; pitanja prevođenja.
Manifestacija hrvatske nacionalne svijesti u književnosti Hrvata u Mađarskoj
Tijekom XIX. stoljeća u srednjoeuropskom prostoru sve više dolaze do izražaja moderne koncepcije naroda te se završavaju nacionalno-integracijski procesi koji će zahvatiti i Hrvate. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije i stvaranjem novih država na nekadašnjem njezinom teritoriju Kraljevina Ugarska odlazi u prošlost. Neki rubni dijelovi hrvatskog etničkog korpusa naći će se u okvirima posttrianonske Mađarske u manjinskoj situaciji. Kada su u državi u kojoj nacionalne manjine obitavaju političke prilike relativno povoljne a odnosi prema njima uglavnom korektni, nacionalne su manjine i onda u ugrožene. U takvoj situaciji književnik (autor) – pripadnik nacionalne manjine – sebe najčešće zamišlja u vodećoj ulozi. Svojim književnim radom nastoji pridonijeti očuvanju i jačanju svoga jezika i kulture, izgrađivanju i učvršćivanju nacionalne svijesti pa se neizbježno približava prosvjetiteljskim koncepcijama književnosti. Pretpostavka je da će ovakva književna strategija naglašavati nacionalnu komponentu književnosti te da će književna djela nerijetko odašiljati nacionalno-identitetske poruke. Međutim, zbog specifičnih društveno-političkih prilika u Mađarskoj i u njezinom okruženju, hrvatska se nacionalna svijest ne manifestira jednoznačno u književnosti Hrvata u Mađarskoj. Izlaganje će se fokusirati na procese zbog kojih se mijenja odnos Hrvata u Mađarskoj prema vlastitom nacionalnom biću te pokazati kako se te promjene manifestiraju u književnosti Hrvata u Mađarskoj.
Ključne riječi: nacionalna svijest, prosvjetiteljska koncepcija, Hrvati u Mađarskoj, Austro-Ugarska Monarhija
The Manifestation of Croatian National Consciousness in Croatian Literature in Hungary
During the XIX century in Central Europe, a modern notion and concept of nationality were becoming more and more significant, resulting in national integration processes that will, among other nations, affect Croats as well. With the disintegration of the Austro-Hungarian Monarchy and the creation of new states on its former territory, the Kingdom of Hungary, known from the Monarchy, ceases to exist. Some peripheral parts of the territory occupied by Croats become a part of post-Trianon Hungary, making the Croats living there a minority. Even when the political climate is relatively favourable for minorities, they are always endangered. In such a situation, a writer (author) – a member of a national minority – most often imagines himself in the role of a leader. With their literary work, they strive to contribute to the preservation and strengthening of their language and culture, as well as to the building and consolidation of national consciousness, hence their literary work inevitably resembles some aspects of Enlightenment literature. We could assume that this kind of literary work will emphasize and underline concepts of nationality and will often try to educate their recipients on the importance of their national identity. However, due to specific socio-political circumstances in Hungary and its neighbouring countries, Croatian national consciousness is not clearly and unanimously manifested in the literature of Croats in Hungary. The presentation will focus on the processes that are changing the attitude of Croats in Hungary towards their own national identity and show how these changes are manifested in the literature of Croats in Hungary.
Key words: national consciousness, concepts of enlightenment, Croats in Hungary, Austro-Hungarian Monarchy