Pozvani predavači

 Pozvani predavači


izv. prof. dr. sc. Ante Bralić –
“Što je danas nama Ante Starčević? Razvoj mita i njegova (moguća) dekonstrukcija”

Odjel za povijest
Sveučilište u Zadru
mail :   abralic@unizd.hr

Ante Bralić rođen je 26. lipnja 1973. u Zadru. Osnovnu školu završio je u Bibinjama, a srednju školu u Zadru gdje je stekao zvanje kemijskog tehničara. Na Filozofskom fakultetu u Zadru upisao je u akademskoj godini 1991./1992. dvopredmetni studij povijesti i filozofije koji je završio diplomiranjem 26. veljače 1996. s temom Nikola Pašić i politika ujedinjenja tijekom Prvog svjetskog rata. U akademskoj godini 1993./1994. upisao je kao treći predmet studij latinskog jezika i rimske književnosti. Poslijediplomski studij iz hrvatske povijesti novog vijeka upisao je 10. travnja 1997. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za magistarski rad uzeo je temu Zadarsko novinstvo uoči Prvog svjetskog rata, te je magistrirao pod mentorstvom akademika Nikše Stančića 23. srpnja 2002. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Josipa Vrandečića i naslovom doktorata Zadar u doba Prvoga svjetskog rata kojeg je obranio 20. veljače 2006. godina na Sveučilištu u Zadru.

Nakon diplomiranja zaposlio se kao odgajatelj u Srednjoškolskom đačkom domu u Zadru, a od 1. ožujka 1997. radio je kao znanstveni novak na projektu Dalmacija između 1912-1920. glavnog istraživača prof. dr. sc. Tereze Ganze-Aras. Od 21. svibnja 2001. radio je na znanstvenom projektu Standardi za hrvatsku povijest kojem je glavni istraživač bio prof. dr. sc. Ivo Rendić-Miočević, zatim na projektu Strukturiranje standarda za učenje hrvatske povijesti u srednjim školama kod istog glavnog istraživača. Nakon toga, od 2005. do 2012. sudjelovao je na znanstvenom projektu Dalmacija i bečke središnje institucije u 19. stoljeću, glavnog istraživača prof. dr. sc. Marka Trogrlića. Od 2015. do 2019. bio je voditelj istraživačkog projekta „Raspad Habsburške Monarhije i transformacije na istočnojadranskom prostoru (1917.-1923.)“ financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost.

Krajem 2006. godine izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru. U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 2012. godine. U zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 20. prosinca 2022., a u tijeku je postupak izbora u zvanje redovitog profesora. Od 1. listopada 2009. godine obnašao je dužnost v. d. zamjenika pročelnika Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, a od 1. listopada 2010. do 30. rujna 2014. dužnost zamjenika pročelnika Odjela u dva mandata.
Od 1. listopada 2020. voditelj je poslijediplomskog doktorskog studija „Jadran – poveznica među kontinentima“, a od 1. listopada 2021. predstavnik je Odjela za povijest u Senatu Sveučilišta u Zadru.

Objavio je dvije knjige, 15 znanstvenih radova a1 razine i 27 znanstvenih radova a2 razine.
Pohađao je Medijavističku radionicu Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku u listopadu 1997. Talijanski jezik usavršavao je tijekom ljeta 2001. u školi “Dante Alighieri” u Firenzi. Dobio je tromjesečnu “Ernst Mach” stipendiju austrijske savezne vlade (1. veljače 2004. – 30. travnja 2004.).


dr. sc. Stjepan Blažetin  –
“Manifestacija hrvatske nacionalne svijesti u književnosti Hrvata u Mađarskoj”

blazsetin.istvan@pte.hu
Sveučilište u Pečuhu
Filozofski fakultet
Institut za slavistiku
Katedra za hrvatski jezik i književnost
Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj (Pečuh)
 

Stjepan Blažetin (prema službenim dokumentima István Blazsetin) rođen je 7. siječnja 1963. godine u Nagykanizsi, u Mađarskoj. Maturirao je u Hrvatskosrpskoj gimnaziji u Budimpešti a jugoslavistiku završio 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je 1996. magistrirao. Doktorsku je radnju pod naslovom Strukture moderniteta u korpusu hrvatskoga pjesništva u Mađarskoj obranio 2013. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Od 1988. radi, a trenutno je i na čelu Katedre za hrvatski jezik i književnost Instituta za slavistuku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Pečuhu.

Od 2010. ravnatelj je prve samostalne znanstvene ustanove Hrvata u Mađarskoj, Znanstvenoga zavoda Hrvata u Mađarskoj.

Sudjelovao na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima, član je uredništava časopisa (MemorabiLika, Napredak, Magistra Iadertina, Anafora itd.), objavio niz knjiga, članaka, studija i radova, između ostaloga književno-povijesni pregled Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1918. do danas, 1998; antologiju hrvatske poezije u Mađarskoj Rasuto biserje, 2002; antologiju hrvatske dječje poezije u Mađarskoj Sjajna igra 2010; knjige pjesama Generacijska antologija 1991. i Porcija besmisla 2003; te prijevode Miklós Radnóti: Neskladnom vremenu usprkos, 1997; Tvrtko Vujić: Paklene priče, 2001; Péter Esterházy: Žena, 2003; Péter Esterházy: Pomoćni glagoli srca, 2003.

Član je organizacijskih i programskih odbora brojnih znanstvenih i stručnih skupova, Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Saveza Hrvata u Mađarskoj.

Područje znanstvenog interesa: književnost i kultura Hrvata u Mađarskoj; hrvatsko-mađarske književne i kulturne veze; pitanja prevođenja.